Nekad se trojanski softver opisivao kao vrsta infiltracije koja se pokušava prikazati kao koristan program da bi korisnik dopustio njegovo pokretanje. No treba uzeti u obzir da je to vrijedilo za trojanski softver u prošlosti, a danas se takvi programi više ne pokušavaju lažno predstavljati. Jedina je njihova svrha što jednostavnija infiltracija i postizanje zlonamjernih ciljeva. “Trojanski softver” postao je općenit pojam koji opisuje sve infiltracije koje ne pripadaju ni u jednu određenu klasu infiltracija.
Riječ je o vrlo opsežnoj kategoriji pa je dijelimo na velik broj potkategorija. Najpoznatije su:
-
program za preuzimanje (downloader) – zlonamjerni program koji može preuzeti neke druge infiltracije s interneta
-
raspačavač (dropper) – vrsta trojanskog softvera namijenjena raspačavanju zlonamjernog softvera na izložena računala
-
program za neovlašten ulazak u sustav (backdoor) – aplikacija koja komunicira s udaljenim napadačima, omogućuje im da pristupe sustavu i da preuzmu kontrolu nad njim
-
zapisnik tipkanja (keylogger) ili zapisnik pritisnutih tipki (keystroke logger) – program koji zapisuje svaki korisnikov pritisak tipke i šalje te podatke udaljenim napadačima
-
program za neovlašteno uspostavljanje telefonske veze (dialer) – program namijenjen pozivanju posebnih brojeva po izuzetno skupim tarifama; korisnik gotovo i ne može primijetiti da je stvorena nova veza, no ti programi mogu naštetiti samo korisnicima s modemskom (“dial-up”) vezom, koja se sve rjeđe koristi
Trojanski softver obično ima oblik izvršnih datoteka s ekstenzijom .exe. Ako se na računalu otkrije datoteka koja pripada trojanskom softveru, preporučuje se da je izbrišete jer najvjerojatnije sadrži zlonamjerni kod.
Neki su od dobro poznatih primjera trojanskog softvera: NetBus, Trojandownloader.Small.ZL, Slapper.